Student nije zapalio žito
Arsen Diklić: Salaš u Malom Ritu
PITANJE KOJE SE POSTAVLJA
Pitanje studentskih protesta u Srbiji odavno je postalo krajnje ozbiljno, pri čemu su neki od odgovora ( pre svega, odgovora SNS vlasti ) baš baš izazovni – izazivaju na povraćanje. Takva gomila apsurda, laži i samoopravdanja na jednom mestu odavno se nije mogla sresti u našem javnom prostoru. Logoreja legalnog, ali nelegitimnog, čelnika naprednjaka ( i države Srbije, avaj! ), pomešana sa jeftinom glumom šmira, narodu jedne namučene, ali slobodarske zemlje, već je preko glave. I pošto je dotični uništio svaki društveni dijalog, i medije sa nacionalnom frekvencijom pretvorio u svoje razglasne stanice, ljudi su, tražeći da se čuje i njihov glas, izašli na ulicu – pre svega mladi, oni koji su budućnost ove zemlje, i koji ne pristaju da žive u Vučićevoj „Parizerskoj komuni“. Pogibija petnaest nevinih u Novom Sadu, pod nadstrešnicom SNS vlasti, bila je kap koja je prelila čašu: posle krvavih zločina u OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu i selima oko Mladenovca 2023, koji su takođe izveli narod na ulice, ovo se više nije moglo trpeti: jer, nadstrešnica je rekonstruisana protivno svim pravilima zdravog razuma i arhitekture, a za to je kriva „brže, jače, bolje“ vlast naprednjaka, čiji je podsvesni moto:“Napred, pa u krečanu!“
Zato su studenti i njihovi bližnji na ulicama naših gradova.
„OBOJENA REVOLUCIJA“ ILI BORBA ZA
PRAVDU
Naravno da među nekima koji bi da manipulišu mladima ima onih koji mešetare za strance i gledaju svoj lični interes, ali to je, u datom trenutku pobune za pravdu i slobodu, smešno koristiti kao argumentaciju: 27.marta 1941, „Gordi Albion“ je podmitio svoje ljude u srpskim političkim partijama da podrže puč Dušana Simovića, ali ustanak Srba protiv Trojnog pakta nije bio plod podmićivanja od strane britanskog ološa, nego činjenice da Srbi nisu mogli da pristanu na savez sa Hitlerom i Musolinijem. Zato je narod bio na ulicama, a ne zbog „britanskog novca“. Danas je narod, predvođen svojom mladošću, ustao protiv režima Aleksandra Vučića, i to zbog mnogih i mnogih razloga.
Nije u pitanju „obojena revolucija“, nego Srbija više neće da ih SNS farba, na svoj primitivni, kafanski način, svojom šibicarskom kvazi – pameću maskiranom u „patriotizam“.
ZAŠTO VUČIĆ MORA DA ODE?
Srpski intelektualac i društveni delatnik, Dragan Dobrašiinović, naveo je deset razloga zbog kojih je došao kraj Vučiću i „vučićizmu“:
“1. Zbog svesnog i zlonamernog povlačenja svih pravnih i faktičkih elemenata i simbola srpske državnosti sa Kosova i Metohije zatečenih u vreme dolaska na vlast i predaje preostalog srpskog naroda na milost i nemilost albanskim teroristima i secesionistima.
2. Zbog korupcije, kod nas nikad viđenih razmera, koja je, osim do smrti petnaestpro odraslih ljudi i dece u Novom Sadu, koja je njen najtragičniji ali i najlogičniji ishod, dovela do toga da su neki od njegovih najbližih saradnika (i sa njima povezana lica) koji, isto kao i on, nemaju dan radnog staža van politike (mada, poneki ipak imaju par godina), imućniji od Novaka Đokovića i Nikole Jokića zajedno.
3. Zbog uništavanja, rialitizacije, kuplerizacije i starletizacije sveukupnog političkog života, a naročito devastiranja srpskog parlamenta kao najvišeg izraza narodne
suverenosti, kao i hronične kompromitacije izbornog procesa.
4. Zbog kriminalizacije društva generisane, kontrolisane i usmeravane iz samog vrha vlasti koji je pretvoren u političko krilo organizovanog kriminala.
5. Zbog svakodnevnog medijskog linča nad političkim protivnicima i javnim ličnostima drugačijeg mišljenja i kontinuiranog medijsko- propagandnog terora nad građanima Srbije koji se odvija kroz, od vrha vlasti, kontrolisane privatne medije finansirane iz javnih budžetskih izvora.
6. Zbog rasprodaje nacionalnih rudnih i mineralnih bogatstava stranim kompanijama u cilju dobijanja podrške vlada i lidera zemalja njihovog porekla korumpiranom političkom vođstvu Srbije, praćenog uništavanjem i devastiranjem životne sredine, čiji je u simboličkom i faktičkom smislu najizrazitiji primer otvoreno lobiranje najviših državnih funkcionera za eksploataciju litijuma u dolini Jadra i kompaniju-ubicu Rio Tinto.
7. Zbog demografske kataklizme i egzodusa srpskog naroda iz sopstvene države čijih je pripadnika, od kada su Aleksandar Vučić i SNS na vlasti, prema zvaničnim podacima manje za 57.082 u proseku svake godine, što je nezabeleženo u istoriji Srbije.
8. Zbog uzurpacija ovlašćenja, kontinuiranog prekoračivanja ustavnih i zakonskih okvira nadležnosti, uvođenja prakse nekompetentnosti i servilnosti kao ključnih elemenata socijalne i političke vertikalne prohodnosti.
9. Zbog pokušaja uništavanja srpskog jezičkog i kulturnog identiteta donošenjem i potpisivanjem Zakona o rodnoj ravnopravnosti koji sadrži odredbe o rodno senzitivnom jeziku.
10. Zbog korišćenja prostačkog, vulgaranog i primitivnog rečnika u javnom govoru kojim se Aleksandar Vučić, sa mesta predsednika države, služi u razračunavanju sa političkim neistomišljenicima, čime je dodatno zatrovan politički život i načinjen težak i dramatičan presedan u poznatoj političkoj istoriji Srbije.“(1)
Malo li je razloga za studentski bunt?
KO DRŽI VUČIĆA NA VLASTI?
Da i ne govorimo što Vučića na vlasti drže neprijatelji Srpstva iz SAD i EU( što se vidi iz podrške Kristofera Hila, Ričarda Grenela i briselske bižuterije ), dok visoko postavljeni ruski činovnici i medijski meštri pokušavaju da ubede i sebe i Rusiju da im je Vučić saveznik, iako je svim ozbiljnim ljudima jasno da on to nije, bez obzira na svoje „kazačok spinove“, što se igraju da bi se opsenila senilna prostota SNS biračkog tela.
Srpski prijatelj i prevodilac sa našeg jezika, jeromonah Ignjatije ( Šestakov), o „vučićizmu“ je jasno rekao:“Rusima će, kad treba, pričati o miru i prijateljstvu, svojima će blagovremeno reći da su ih Rusi ponovo nečim nagradili, cene ih i pamte, kako bi smirili nezadovoljne srpske patriote. Turcima će reći da je Sulejman Veličanstveni najbolje što se Srbima desilo u istoriji, Nemcima, Francuzima i Amerikancima (to je sveto!) će pevati da su spremni na još veća poniženja zarad nedostižne EU, investicija i novih poniženja. A Kinezima će jednostavno sve prodati i zaigrati kako oni žele. Postoje sasvim normalni političari, hrišćani i patriote koji rade ono što mogu u datim okolnostima, ali isto tako ima i mnogo potpuno prodanih duša, kako kažu Srbi, „frankenštajna severnoatlantskog sna“ i običnih smešnih degenerata, koji suviše dugo i mnogo ponižavaju svojim prisustvom u vrhovima politike ne samo srpsko, već i svako ljudsko dostojanstvo. To se dešava toliko dugo, otvoreno i bezobrazno, da je nacija jednostavno iscrpljena. Narod je doveden do krajnjeg iritacije i istovremeno mračne zlobne apatije.
Ukratko, oni koji upravljaju Srbijom su svima već ozbiljno dozlogrdili. Sa Srbima se ne može tako. Naročito je mladež osetljiva na takvu nepravdu, i nije stvar u tome što su još mladi i neiskusni, već u tome što je suviše očigledno da od njih pokušavaju da naprave stado idiota, ali se mladi Srbi tome i dalje opiru.“(2)
Jasno, rekao bi Sveti Justin Ćelijski, i za savest komarca.
ŠTA SE OČEKUJE OD VRHA SPC?
Zato, i zato, i zato, srpski narod od vrha Srpske Crkve očekuje da podrži borbu za pravdu i istinu studenata. Ne da se zaleće da vodi „obojenu revoluciju“, nego da kaže:“Deco, vi ste u pravu jer tražite pravdu i slobodu. Srbija je tome uvek težila. Budite rodoljubi, branite naše dostojanstvo, idite svetosavskom stazom, izbegnite svaku provokaciju i nasilje – i mi smo sa vama.“
Umesto toga, na Savindan 2025, dobili smo saopštenje službenika Patrijaršije, g. Dušana Stokanovića. Čak uglednog činovnika Patrijaršije, koga izvesni u Patrijaršiji i šire smatraju ne samo stručnjakom za Internet i medije, nego i za veštačku inteligenciju ( a ne tek za plitku, propagandnu pamet ).
Mediji su, neznaveno, saopštenje patrijaraškog službenika ( služba je služba, što se kaže ) preneli kao saopštenje SPC.
Pošto to nije saopštenje SPC ( iako se pojavilo na zvaničnom sajtu iste ), dužni smo da ga podrobno analiziramo. Da ne bude zabune.
KRENIMO REDOM: EMITOVANJE FRLJIĆEVE PREDSTAVE
Evo gospodina Stokanovića:“Poslednjih dana studenti univerziteta u Beogradu i Novom Sadu, kao da na delu, opitno dokazuju da su suvišne debate fizičara, astronoma, filosofa i teologa o postojanju paralelnih univerzuma. Jer, dok jedni ponosno nose ikone i državne zastave, celivaju ih krsteći se, drugi čak na tri fakulteta: Organizacionih nauka, Političkih nauka i Pravnom, nemo i bez protesta gledaju kako na sceni tu istu zastavu pogane i obesvećuju, a one koji se krstom krste izvrgavaju najbestidnijim uvredama.“(3)
O čemu je reč?
Pre nekoliko dana, u prostorijama Pravnog fakulteta, Fakulteta organizacionih i Fakulteteta političkih nauka, u okviru studentskog protesta, prisutnima su pušteni
snimci predstave „Zoran Đinđić“ hrvatskog režisera Olivera Frljića, igrane 2012. godine.
Što bi rekao Dragoš Kalajić, čitam i prepisujem:“Pod velom navodne umjetničke slobode, u predstavi se, umjesto bavljenja likom i djelom Zorana Đinđića, sramno atakuje na najviše vrijednosti srpskog naroda.
Sveštenstvo i vojska predstavljeni su kao homoseksualci i zločinci. U jednoj od scena skaredne predstave, pod sjenkom makete Hrama Svetog Save vojnici pale makete džamija.
Trenuci pominjanja Đinđića su izuzetno rijetki dok su Srbi su sve vrijeme predstavljeni kao zločinci. U jednom trenutku, jedna od glumica čak i povraća po srpskoj zastavi! Zbog ove skandalozne predstave koja se igrala 2012. u „Ateljeu 212“, Kokan Mladenović, tadašnji upravnik pozorišta, podnio je ostavku nakon njene premijere, usled nezadovoljstva glumačkog ansambla Ateljea. Koji je motiv projekcije takve duboko antisrpske predstave koja je izazvala veliku ogorčenost u srpskoj javnosti zbog svog uvredljivog i neumjesnog karaktera – nije jasno.
Ono što je nakon tog poteza predočeno javnosti od strane studenata jeste da su glumci gostovali na fakultetu, te da je na njihovu inicijativu puštena predstava, bez prethodnog upozorenja na njen sadržaj.
Naime, studenti Pravnog fakulteta oglasili su se na svojoj Instagram stranici povodom događaja koji je potresao javnost Srbije je su, kako navode, osjećali odgovornost da se obrate javnosti. „Iako jedna od aktivnosti na fakultetu, niko iz organizacije nije bio dovoljno upoznat sa sadržajem predstave i predstava je puštena na inicijativu glumaca koji nisu unaprijed upozorili na osjetljivost materijala. Sinoćnja predstava nije studentska“, ističu u saopštenju.
U nastavku navode kako su zagovornici umjetničke slobode, ali i da se uprkos tome ne znači da se stavovi studenata poklapaju sa onim Mšto je sinoć predstavljeno. Naglasili su da će se ubuduće pristupati opreznije i sa više pažnje umjetničkom programu na fakultetu.
„Još jednom podsećamo da studenti imaju najveće poštovanje i uvažavanje prema svim verskim i nacionalnim simbolima Srpske države i naroda“, naglasili su, osudivši i napade na koleginicu koja je učestvovala u puštanju predstave.“(4)
G. Stokanović, koji se, na Savindan, maskirao u SPC ( jer su njegova privatna razmišljanja neznaveni mediji prenosili kao mišljenje vrha SPC, skidajući ih, doduše, sa zvaničnog sajta SPC, ali ne uočavajući da ih nije potpisao nijedan eppiskop, nego samo skromni službenik Patrijaršije ) nije primetio ( a morao je, ako je stremio objektivnosti ) – studenti nisu znali šta će im biti pušteno; oni duboko poštuju sve vrednosti svoje vere i naroda; paziće na sadržaj programa koji se na fakultetima ubuduće bude plasirao.
LIČNO SVEDOČENJE BIVŠEG STUDENTA
Sasvim je normalno da se, u „kreativnom haosu“ koji se događa tokom borbe protiv jednognenarodnog, u korupciju i nemoral ogrezlog režima, dese i ovakve stvari. Kao učesnik studentskih protesta 1992, svedok sam da je na Filozofskom fakultetu u Beogradu u jednom trenutku u velikom amfiteatru kazivano Teodosijevo Žitije Svetog Save, a da su Obrad Savić i družina iz „Beogradskog kruga“ imali svoje srbofobne performanse u drugoj, manjoj sali. Ali, svedok sam i da je episkop budimski Danilo dolazio kod nas, na Filološki fakultet, da se obrati studentima i kaže im najlepše istine vere ( što se, i g. Stokanović to odlično zna, ovih dana ne može primetiti – nijedno visokopostavljeno lice u mantiji ne sme da se, spontano i s ljubavlju, obrati studentima, iako su oni, u najvećem broju slučajeva, deca koja poštuju veru i tradiciju, i koja znaju za Svetog Savu i cara Lazara ). Da ponovimo: g. Stokanović, maskiran u SPC, nije rekao da su se studenti OGRADILI od sadržaja koji im je prikazan – iako su za slobodu stvaralaštva, oni ne zaboravljaju vrednosti koje ih čine onim što jesu: deca Srbije.
UPAD U MATICU SRPSKU
U drugom delu g. Stokanovićevog saopštenja, maskiranog u stav SPC, rečeno je i sledeće: „Još očigledniji primer da srpski studenti žive u paralelnim, ako ne i u multiuniverzumima, dogodio se sinoć, u navečerje praznika Svetog Save. Naime, kao da je režirao neki majstor filmske umetnosti, koristeći paralelnu montažu, dok su studenti Univerziteta u Beogradu u molitvenoj tišini na pretprazničnom bdeniju ispunili grandiozni Hram Svetog Save, zatim slušali veličanstvenu besedu Svetejšeg Patrijarha g. Porfirija, a potom uživali u Svetosavskoj akademiji, u Srpskoj Atini, u Matici srpskoj, hramu srpske nauke, kulture i umetnosti, grupa koja za sebe tvrdi da su studenti nasilno je prekinula tamošnju Svetosavsku akademiju u nameri da nametne svoj antisvetosavski, antihrišćanski i antisrpski narativ i koncept života.“(3)
Šta se u Novom Sadu desilo?
Evo Interneta: „Incident se dogodio kada su, tokom Svetosavske svečanosti, studenti pokušali da pročitaju pesmu Dragana Stanića, profesora i predsednika Matice srpske, navodi se na Instagram stranici 021.rs. 'Dvadesetak sadašnjih i bivših studenata književnosti i lingvističkih smerova prisustvovala je manifestaciji “Zaveštanje Svetog Save” na kojoj su pokušali da izrecituju pesmu predsednika ove ustanove “Sričem pesmu”. Tom prilikom obezbeđenje ih je nasilno izbacilo, a predsednik ponudio razgovor iza zatvorenih vrata. Oštro osuđujemo ovakvo postupanje prema našim kolegama. Studenti ne trpe nikakve oblike nasilja, a pogotovo ne fizičke i to u vreme kada svedočimo konstantnom nasilju nad studentima i građanima, ali i životinjama,' navedeno je na zvaničnom Instagram profilu blokade Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.“(5)
U saopštenju Predsedništva Matice srpske i dela zaposlenih, istaknuto je da je Matica kuća svih stvaralaca koji su, bez obzira na svoja idejna i politička ubeđenja, spremni da zajednički grade našu kulturu, koje nema bez dijaloga:“Matica srpske podržava pre svega one koji se zalažu za društvo znanja, kreativnosti i pravde, za društvo zasnovano na humanim, pravnim i moralnim normama. Posebno naglašavamo neophodnost strogog poštovanja najviših naučnih i stručnih standarda u oblasti arhitektonske, urbanističke, saobraćajne i privredne izgradnje, kao i nužnost dobrog, na pravu i entuzijazmu zasnovanog funkcionisanja svih javnih, obrazovnih, medicinskih, medijskih i drugih ustanova. Isto tako je neophodno sprovesti oštru borbu protiv nasilja ma gde se ono , kao i borbu protiv korupcije koja je,
naročito na lokalnim nivoima vlasti uzela ozbiljnoga maha, čime se uništava nada mladih ljudi u budućnost srpskog društva. Sve to, i mnogo šta drugo, jesu oblici zloupotrebe funkcija na kojima su se neki neodgovorni pojedinci našli, kako u sistemu pozicije tako i opozicije. Protiv takvih pojava treba da se svi zajedno, bez obzira na partijsku, političku ili ideološku pripadnost borimo i da se sa tim zlom izborimo.
Apelujemo na sve ljude dobre volje da izađimo iz ovog medijsko-informativnog rata, da prestanemo da optužujemo samo onu stranu preko barikada koje nas odvajaju, pa da zajedno najzad počnemo da se ponašamo kao odgovorni građani i sunarodnici sposobni da, u demokratskoj atmosferi, sa obnovljenom kulturom dijaloga, kreiramo svoju budućnost i budućnost svojih potomaka. U okvirima legalnog poretka započnimo dogovore što pre, jer ukoliko ova nesrećna podeljenost i sukobljenost potraju, posledice mogu postati katastrofalne. Budućnost naše dece trebalo bi da nam bude mnogo važnija od ličnih ambicija, političkih strasti i volje za moći!
U skladu sa dvovekovnim trajanjem Matice srpske, njenim programom, ciljevima i ulogom i značajem Svetog Save u gradnji i održanju srpske duhovnosti i identiteta neprimereno je prekidati program Svetosavske akademije u Matici srpskoj koji se dogodio 26. januara 2025. godine, kao što je prema licima koja su prekinula Svetosavsku akademiju nedopustiva fizička akcija od strane pojedinaca koji nisu obezbeđenje Matice srpske niti ih je Matica srpska angažovala.
Nasilje mora da prestane, a dijalog mora da započne.“ (6)
Dakle, iako je upad u Maticu grupe studenata bio neprimeren svetosavskom danu i času, činjenica je da „davitelji i izbacivači“ tih istih studenata nisu bili obezbeđenje Matice srpske. Većina zaposlenih u Matici izdala je i svoje saopštenje:“Većina zaposlenih u Matici srpskoj želi da obavesti javnost da podržava zahteve studenata u blokadi.
Smatramo da studenti vode proteste sa jasnom idejom o pravednom i na zdravim nogama postavljenom društvu. Osuđujemo svaki vid nasilja, jer ono nikome ne donosi dobro.
Svesni naše obaveze da delujemo u skladu sa ciljevima Matice koji su usmereni ka dobrobiti celog društva, ograđujemo se od upotrebe ovog saopštenja za bilo kakve stranačke aktivnosti.“(6)
Svojevremeno je zenitista LJubomir Micić izazivao javnost dižući glas protiv dočeka Rabindranata Tagore u Beogradu, nazivajući najvećeg pesnika Indije slugom britanske okupacije i kličući Gandiju.(7) Danas, kada se sve stišalo, i kad je vreme reklo svoju reč, u srpskoj kulturi ima mesta i za vladiku Nikolaja Velimirovića, koji je Tagorea dočekao divnom besedom, ali i za „barbarogenija“ Micića koji je uputio izazov zvaničnoj kulturi Kraljevine SHS i njenom gostu.
Mladi ljudi su neprimerenim upadom na svetosavsko veče pokazali mladalačko nestrpljenje u želji da im se institucije odazovu. Naravno, možda je među inspiratorima ovog čina bilo i ljudi iz senke, kojima Matica u Novom Sadu smeta jer je srpska; ali, i izbacivači su neki ljudi iz senke, jer ih nije angažovala Matica. Ali je rečeno, mudro i odmereno: dijalog mora da počne i zaposleni u Matici stoje uz pravedne studentske zahteve. Bio je, dakle, upad u Maticu, pri čemu je Matica odgovorila majčinski, u skladu sa ulogom Svetog Save kao pomiritelja braće.
PISMO JEDNOG STUDENTA
Potpisnik ovi redova je razmenio elektronsku poštu sa jednim studentom doktorskih studija, pa mu je ovaj poslao tri teze za razmišljanje povodom stavova gospodina Stokanovića:
„Prvo: U Srbiji je među drugosrbijanskom “elitom” uvek postojala težnja da se Crkva prikazuje na skaradan način, ova pojava nije nova i postojanje ovakvih predstava nije nešto novo.
Drugo: SPC ( mislim, naravno, na njen vrh ) se od dolaska Vučića na vlast značajno približila i preplela sa režimom koji upravlja ovom državom, da je ljudima koji posmatraju sa strane teško da naprave jasnu razliku između režimskog i crkvenog vrha, pa se kod mnogih kritika Crkve smatra i kritikom ukupnog stanja u državi, u kojoj vrh SPC gradi luksuzne stanove, ili pre Sabora ruča sa Vučićem.
Treće: Crkveni vrh je ovih dana imao jasan moralni kompas u svim slučajevima kada postoje anti-režimski performansi, ali takva moralna objektivnost biva pomućena kada su u pitanju izvođenja predstava u režiji Ružičastog majstora, pod nazivom „Lu“: možda je vrh SPC bio zavaran ovim bezazlenim nazivom, ali u pitanju je predstava o Luciferu. Sem par pojedinaca u crkvenim krugovima nije bilo šire kritike, pa se postavlja pitanje da li je crkveni vrh kriv za licemerje, ili jednostavno nisu smeli da kritikuju predstavu po kojoj se na osnovu naslova može pretpostaviti da se radi o biografiji jednog Aleksandra.“
Šta da radim nego da se složim sa studentom?
REŽIM NE ODUSTAJE OD GRAĐEVINSKOG LUDILA
I zaista, g. Stokanović bi trebalo da zna da deo javnosti neke iz vrha SPC poistovećuje sa sramnim Vučićevim režimom, koji je, gle, ovih dana došao na sumanutu EKSPO ideju da zida zgrade bez ikakvih papira i dozvola, pa će se novogradnja naknadno „legalizovati“. Ko ne veruje, neka čita:“Tri su ključne izmene koje donosi predlog Vlade. Jedna je da dobijanje saglasnosti na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu više neće biti uslov za pribavljanje građevinske dozvole. Druga je da građevinska dozvola više neće morati da bude pribavljena za izgradnju celog objekta već će moći da se traži i dobije za pojedinačne delove iste zgrade. Treća i najproblematičnija jeste da će objekti za Ekspo moći da se koriste „privremenim puštanjem u rad“. Odnosno neće morati da imaju upotrebnu ukoliko ne bude mogla da se pribavi na vreme.“ (8)
Da li je g. Stokanović, stručnjak za Internet, sreo ovakve vesti na Internetu ili živi u paralelnom univerzumu Vučića i njegove vlasti, kao i nekih superheroja ( Marvelovih ili Di Sijevih, svejedno ) iz SPC koji se, u sličnom multiverzumu, bave izgradnjom luksuznih objekata – ne za sirotinju i beskućnike, po svemu sudeći?(9)
Da, naravno, g. Stokanović, spreman da odglumi SPC ( iako je samo službenik, čovek na službi u Patrijaršiji ), nije ni reč rekao kada je čuveni Ž. M, vlasnik ružičaste televizije i član Trilateralne komisije za Balkan, organizovao predstavu „Lucifer“ ( skraćeno „Lu“ ) usred Beograda. Po mom mišljenju, ta predstava je gora i ogavnija od Frljićeve predstave o Zoranu Đinđiću. Ona je džibersko veličanje satane, a g. Stokanović ( i iže s njim ) ništa, ni mukajet, što se demonijački šou prikazuje u blizini zavetnog hrama Svetog Save, u srcu srpske prestonice. Neki kažu – jasno je zašto se ćutalo. Ž.M. je najveći prijatelj i saborac A.V, koga neki zlonamernici ( ponavljam – zlonamernici ) zovu nekrunisanim srpskim patrijarhom. Uz sve to, A.V. daje dozvole izvesnim supreherojima u mantijama za luksuznu gradnju ( u te zgrade, ponavljamo, neće se nastaniti Hristova sirotinja ). Na Ž.M. televiziji svojevremeno je, da ne zaboravimo ( baš kad je štampano i u novinama „Politika“) emitovano „proroštvo“ izvesnog grčkog starca Elpidija ( neki su ga, kad su čuli kako veliča A.V. vlast, nazvali starac Elesdije, jer su pomislili da je na nečemu) po kome je Vučić najpravoslavniji branitelj pravoslavne vere na svetu, i da ga moramo čuvati kao zenicu oka svoga.(11)
PORUKA SUDENTIMA
Na kraju svog saopštenja, g. Stokanović, maskiran, baš na Savindan, u celinu SPC ( iako je samo službenik Patrijašije ), šalje poruku studentima:“Na studentima je da odluče u kom univerzumu žele da žive. Da li je to onaj univerzum o kome im je sinoć govorio naslednikna prestolu Svetog Save ili u onom svetu u kome se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrednosti i sva srpska identitetska obeležja. Kako odluče, tako će i biti.“(3)
Studenti su se već opredelili – veličanstvenom savindanskom blokadom zla na Autokomandi, koja je bila sušta mladost i lepota, gde se pevala himna Svetom Savi i „Vostani, Serbije“ osnivača Beogradske bogoslovije, Dositeja Obradovića. I odlučili su da žive u univerzumu patrijarha Pavla, kome su, jer ih je vodio u proboj policijske blokade na Savindan 1997, uputili pismo odanosti posle dvadeset osam godina.
Oni su zahvalili srpskom patrijarhu Pavlu („brat vladika srpski“, govorio je veliki Žarko Vidović ) što ih je podržao u borbi protiv krađe rezultata izbora 1996, kada se, još uvek „opozicionar“, A.V. spremao da uskoči u vlast sa onim koji je izbore krao, pa mu stančić dao. Tada im je patrijarh Pavle ( brat vladika srpski!) rekao:“Molim se Bogu za NJegovu pomoć da u interesu pravde, spasenja naroda, njegove slobode i ugleda znate i možete uvek, i sada i u budućnosti koja je pred vama, uzdići se iznad svega od toga nižeg i manje važnog, pogotovu nečovečnog.(...) Evo već treća noć kako vi ovde bdite dostojanstvo kako i dolikuje vašoj mladosti. Vaše težnje i želje za pravdom, za demokratijom, za istinom, mi razumemo svi i Crkva Pravoslavna ih blagosilja. Došao sam da budem tu s vama, da se ne desi nešto neukusno”.(12)
Studenti Filozofskog fakulteta su patrijarhu Pavlu odgovorili, danas i ovde:“Mi se za uzvišene ideale borimo na miran i dostojanstven način. Težina nesreća koje su snašle naš narod i zemlju sve nas je pritisla i pobudila nas da promislimo o smislu stradanjai o podelama koje nažalost postoje, jer u našojzemlji danas zakon ne važi za svakoga.(...)Podrška Srpske pravoslavne crkve pokazuje da ucrkvi i dalje postoji osećaj za evanđelske iljudske, životne, vrednosti. Vaša molitva Boguda nam pomogne u borbi za interes pravde i spasenje slobode i ugleda naroda, kao i za njegovu budućnost, daje nam vetar u leđa da u borbi istrajemo i pobedimo.(...)Iako ste preminuli 2009. godine, znamo da ćete duhom biti sa nama i sutra kod Ustavnog suda u 16 časova, kao i na svakom sledećem protestu. S dubokim poštovanjem, Vaši studenti Filozofskog fakulteta u Beogradu”.(12)
Studenti su rekli da im je “izuzetno žao što je trebalo da prođe 28 godina da dobijete odgovor na pismo koje ste nam uputili 21. decembra 1996. godine”, a medijima su dostavili i originalno pismo patrijarha Pavla, koje je upućeno 21. decembra 1996. godine, u kom se navodi “takav vaš stav, evanđelski i ljudski, Srpska pravoslavna crkva, pozdravlja i blagosilja”.(12)
Dakle, jasno je: od svih multiverzuma, naši studenti su izabrali multiverzum Svetog Save i patrijarha Pavla.
Toliko o tome.
A sad o nečemu drugom.
PITANJE ZA G. STOKANOVIĆA
Očekujemo da će nam uvaženi g. Stokanović, koji je, kao Atlant pravoverja, na sebe preuzeo ulogu govornika u ime SPC, odgovoriti na pitanje: otkuda himna Svetog Save u izvođenju srpskog crkvenog hora iz Niša, pod nazivom „Branko“, pred rimskim papom ( 13), kad se zna šta jeSveti Sava govorio o papizmu i šta je papstvo, kroz vekove, učinilo Srbima? Recimo, u 51. glavi Savinog Zakonopravila nalazi se spis koji razobličava 27 papističkih zabluda. Tamo je, na prvom mestu, kritici podvrgnuta jeres „filiokve“, koju su latinski teolozi „varvarski i neznalački smislili“. Na Žičkom saboru 1221. godine, Sveti Sava je tražio od svog brata, kralja Stefana, i svih prisutnih, da tri puta ponove Simvol vere bez rimokatoličkog jeretičkog dodatka, a kako kaže Teodosije „one koji su ispovedali jeres zadrža sa sobom u crkvi i nasamo ih podrobnije ispita(…) A onima koji su kršteni u latinskoj jeresi – takođe uz proklinjanje njihove zle jeresi i ispovedanje Obrasca vere – pročitati molitvu za sveto miro i tako ih sa svetim mirom po svim čulima pomazati, i za vernike sa nama imati“.
A hor iz Eparhije niške ide da peva papi Franji, čoveku koji je veru pretvorio u cirkus (14) ko ne veruje, neka gleda.
Hoće li g. Stokanović reći nešto o tome?
Ili, kako bi rekao sam papa Franja, „komuniciramo Crkvu usvajajući samo pravila korporativnog marketinga?“(15)
Bilo kako bilo, studenti umeju da razlikuju popa Nikolu od Svetog Nikole, i dobro se, bar za sada, snalaze u multiverzumu. Neka ih molitve Svetog Save i primer patrijarha Pavla održe na zavetnom putu.
POST SCRIPTUM
Kao što je potpisnik ovih redova i pretpostavio, g. Stokanović je ipak samo službenik koji izražava svoj lični stav, ali ne i celina SPC. Informativna služba SPC je
iznela sledeće stanovište:“ Tekst objavljen na zvaničnom portalu Srpske Pravoslavne Crkve pod naslovom Paralelni univerzum ili doprinos studentskih protesta savremenoj nauci, lični je stav potpisnika teksta i ni na koji način ne odražava stav NJegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija. Na istoj veb adresi, mnoštvo je autorskih tekstova i javno iznetih stavova, o bogoslovskim i društvenim pitanjima. Sa čvrstom namerom da ovaj demanti zaustavi neosnovane uvrede, pretnje i napade na Patrijarha, podsećamo da je pomenuti tekst reakcija autora na prikazivanje snimka predstave na tri beogradska fakulteta u blokadi i na prekid Svetosavske akademije u Matici srpskoj. Kao i do sada, kao i na sam praznik Svetog Save, Patrijarh srpski g. Porfirije, univerzitetski profesor i duhovnik, sa studentima razgovara uvek direktno, a ne saopštenjima, sa punim uvažavanjem i poverenjem u njihovu pamet i dobre namere.“(16)
Ipak, kao svedočenje vremena, uz želju da se svi smirimo i krenemo Bogu i Svetom Savi,ostavljam prethodnu analizu stavova g. Stokanovića, a sebi i svima poručujem – uvek moramo razlikovati popa Nikolu od Svetog Nikole. Srbi su to, vekovima, umeli i znali.
UPUTNICE ( 28. januara 2025. godine )
3. https://spc.rs/paralelni-univerzumi-ili-doprinos-studentskih-protesta-savremenoj-nauci/
6. https://www.maticasrpska.org.rs/
9. https://radar.nova.rs/ekonomija/novi-biznis-model-spc/
10. www.youtube.com/watch; https://n1info.rs/licni-stav/pakao-je-prazan-svi-su-ovde/
13. https://www.youtube.com/watch?v=MRyjIIp_TMQ
14.https://www.youtube.com/watch?v=wiJGPRHkjgI
16. https://spc.rs/demanti-informativne-sluzbe-srpske-pravoslavne-crkve
Izvor: Pravda.rs