Piše: Damir Nazarov
Sirija je de fakto podeljena na četiri dela, što rizikuje da se pretvori u osam ako Sirijci nastave da tolerišu džihadističku diktaturu. Četiri dela Sirije su: 1 – Suvejda od Druza, 2 – Rojava od Kurda, 3 – protursko rukovodstvo u Alepu i 4 – Emirat Tahrir al-Šam u Damasku. Govoreći o nastavku podele Sirije, dugoročno možemo izdvojiti autonomiju u Dari pod kontrolom pobunjenika „južnog fronta“ rata protiv Asada i alavitske države na severozapadu zemlje.
Cionizam može da trijumfuje, jer je taj koji najviše insistira na podeli Sirije, a u tome mu nesvesno pomaže nova diktatura Damaska. Tahrir al-Šam još uvek ne može da stvori novi model postojanja za sve Sirijce, već bivša Al Kaida insistira na uvođenju puritanskih zakona neoharidžizma. Gledajući na nesposobnost DŽabhat Nusre, „Izrael“ je već počeo da koristi vreme da ostvari svoj dugogodišnji san o rasparčavanju Sirije.
Pored insistiranja međunarodnoj zajednici da se Kurdima i Druzima dodeli nezavisnost, cionizam je uspostavio tajne kontakte sa alavitskom grupom u Tartusu.
Usuđujem se da pretpostavim da veza između cionista i alavita ide preko dva kanala, lokalnih širazista (sekta sledbenika ajatolaha Širazija, koja se zalaže za antiiransku agendu) i ostataka Baas režima, koji odavno imaju kanale komunikacija sa „Izraelom“. Tako se povećao spisak autonomnih kantona, prema cionističkim okupatorima. Prema poslednjim informacijama, Alaviti još nisu zvanično zatražili pomoć od cionista, ali je zabeležen apel Francuzima i njihovim suvernicima u Turskoj.
Ali pored želja „Izraela“, sektaštva takfirista i ambicija vođa separatističkih tendencija, postoji još jedan važan faktor u tekućoj krizi. Stara svađa između zalivskih država ponovo je izbila na površinu. Trampovim dolaskom u Belu kuću oživljava stara svađa između tandema UAE-Saudijska Arabija i Katara. Prva dvojica su stari saveznici republikanaca i, sudeći po tome kako Emirati vode politiku u Siriji, položen je početak borbe sa Katarom unutar „šamske teritorije“.
Činjenica da frakcije Južnog fronta bivše sirijske opozicije nisu položile oružje u okviru programa Tahrir al-Šama za raspuštanje frakcije govori o demonstraciji uticaja UAE, budući da je vrh „južnog operativnog štaba“ direktne veze sa Abu Dabijem. S obzirom na stare veze Katara sa sadašnjom sirijskom diktaturom, vidimo prvu liniju sukoba interesa zalivskih autokratija.
Iako UAE osuđuju ekspanziju cionista u Siriji, oni ipak voljno podržavaju južnjačke pobunjenike u suprotnosti sa režimom Tahrir al-Šama, što zapravo odražava pristup „Izraela“ Siriji. Opravdanje za takvu podršku je zahtev da džihadisti započnu proces „demokratizacije političkog sistema Sirije“. Ali iza zavese zvaničnih tvrdnji, UAE jednostavno pokušavaju da nametnu svoj uticaj u novoj Siriji, gde je glavni protivnik Emirata tandem Turaka i Katara.
U slučaju uspostavljanja pravog demokratskog sistema u Siriji, UAE i Katar će početi da igraju po novim pravilima, stvarajući sebi lojalne političke blokove jedni protiv drugih, ali to je druga priča.
Izvor: Southfront.org